Molim vaše mišljenje za sljedeću situaciju :<br>Postoji sastavnica za proizvod P koji se sastoji od poluproizvoda Pa i Pb (i nekih materijala i operacija).<br>Poluproizvod Pa se sastoji opet od poluproizvoda Pa-a (i nekih materijala i operacija), a Pa-a se sastoji samo od materijala i operacija. Poluproizvod Pb se može dobiti na dva načina. Po alternativi 0 on se dobije od poluproizvoda Pb-a0 (i nekih materijala i operacija), a po alternativi 1 se dobije od poluproizvoda Pb-a1 (i nekih materijala i operacija). Poluproizvod Pb-a0 se opet sastoji od Pb-a0-a0 po alternativi 0 ili od Pb-a0-a1 po alternativi 1.<br>Poluproizvod Pb-a1 se opet sastoji od Pb-a1-a0 po alternativi 0 ili od Pb-a1-a1 po alternativi 1. <br>U privitku je shema strukture proizvoda P.<br>Ako od kupca dobijemo narudžbu na proizvod P, trebamo u planu razraditi u podnivoe i nakon toga lansirati radne naloge za svaki poluproizvod.<br>Kad razrađujemo u podnivoe onda glavni proizvod P nema alternative i sve raspiše po alternativi 0.<br>Ako u planu odlučimo da ćemo poluproizvod Pb raditi po alternativi 1. Tada bi iz plana trebala nestati potreba za poluproizvodom Pb-a0 i nastati potreba za Pb-a1. Također treba nestati potreba za Pb-a0-a0 (jer je on podinvo od Pb-a0), a pojaviti se potreba za Pb-a1-a0 jer je podnivo Pb-a1.<br>Usporedno sa promjenama alternativa trebaju se mijenjati i potrebe za poluproizvodima i materijalima za podnivoe. Kako to postići?<br>Meni se čini da se to može riješiti samo na način da nadređenom proizvodu (P) razradimo sve alternative koje se događaju u njemu podređenim proizvodima, dakle treba imati onoliko alternativa za P, koliko ih ima Pb ?<br>No, u stvarnosti je moguće da sastavnice nisu toliko jednostavne - ako bi trebalo radi veliki broj alternativa za glavni proizvod, onda bi bilo jako puno alternativa i kombinacija. Postoji li neko jednostavnije rješenje ?<br><br>