WikiHomePage
Stres na radnom mestu - koristan ili ne?
Moderno društvo, koji beskompromisno teži ka kontinuiranom razvoju i rast, je za pojedinca hladna, nerazumevajuća i prezahtevna. Neobuzdana želja za rast je kompaniju dovela u finansijsku i ekonomsku krizu, u kojoj se najviše od pojedinaca zahteva nemoguće ili previše. Reakcija na previsoke zahteve i pritiske je stres na radnom mestu, koja je nastala kako u Evropi tako i širom sveta. Juna 2010. je Evropska agencija za bezbednost i zdravlje u radu (EU-OSHA) objavila podatak, da je u Evropi bar 79% ljudi pod stresom na svom poslu i zbog toga takvo stanje utiče na njihovu negativnu produktivnost. Posle istraživanja Evropske fundacije za poboljšanje životnih i radnih uslova iz 2010 u EU27 pati od zdravstvenih problema, koji su posledice stresa na poslu. Današnja medicina tvrdi, da je više od 80% bolesno od psihosomatije, i većina njih zbog stresa.
Odredjena mera stresa je dobrodošla!
Kad govorimo o stresu, moramo biti svesni, da nije svako podležan njemu. Stres je prisutan svuda, nije ga moguće u potpunosti eleminisati. Pojedinac, koji na primer napreduje, priprema značajnu javnu prezentaciju, rešava probleme ili zanimljive izazove, itd. svakako oseća odredjenu meru pritiska odnosno stresa. Ta odredjena mera svakom od nas je potrebna. Koliki je pritisak, i da još deluje pozitivno, zavisi od svakog pojedinca posebno. Granica izmedju pozitivnog i negativnog stresa zovemo prag stresa ili optimalni stres.
Ispod ili preko mere
Kad pritisak postane prejak i zahteva okolinu ili obim posla da bude veća od kapaciteta pojedinca, isti taj posao ne može više da se obavlja efikasno. U takvim slučajevima se nalazimo pod prevelikim stresom, koji nam škodi, ako su takvi pritisci i neprijatni uslovi rada dugotrajni. Važi za primere, kada pritisak nije okruženje ili je opterećenje znatno ispod kapaciteta sposobnosti pojedinca, zbog čega se oseća nekorisnim i posledično nemotivisanim, zadovoljnim i produktivnim.
Trkački konji i kornjače
Uprkos činjenici, da prag stresa u celini zavisi od pojedinca ili kod svakog drugog, teoretski sebi želimo postaviti bilo kakvu teoriju o tome, kako kod nekoga da nadjemo prag stresa i tako pomognemo preduzeću pri upravljanju pod stresom. Utvrdjeno je bilo, da u osnovi postoji dve vrste ljudi: trkački konji i kornjače. Trkački konji doživljavaju posao kao izazov, koji ih stimuliše, uzbudjuje, inspiriše, nadahnjuje. Dobro se osećaju u živahnom, brzomenjajućem okruženju. Kornjače se bolje osećaju u mirnom i stabilnom okruženju, zato i najmanji stres tumače kao nešto što je loše.
Da li sam pod stresom?
Ukoliko neko želi da pronadje granicu izmedju svog optimalnog i prevelikog stresa, mora poštovati svoje trenutno raspoloženje i efikasnost. Posmatrajući dosadašnji rad i motivaciju, možemo se približiti svom sopstvenom pragu optimalnog stresa.
Više se pojedinac približava pragu stresa, više je zadovoljan i efikasan. U trenutku, kad je ta granica prekoračena, raspoloženje i efikasnost se brzo pogorša. Kad pojedinac oseti takvu promenu svog raspoloženja i motivaciju, može se zaključiti da su pritisci porasli preko njegovog praga tj. da je stres, koji ga doživljava u poslu prevelik. Mada je prag stresa pokretna meta. Sa starenjem, menjanjem životne okoline ili shvatanjem sebe i okoline, menja se i sposobnost da se izbori sa stresom.
Najčešći simptomi pojedinca:
- Emocionalni simptomi; apatija, anksioznost, razdražljivost, duševna uzrujanost, zavaravanje samog sebe.
- Simptomi ponašanja: izbegavanje, preterivanje, problemi sa samim sobom, problemi sa zakonom.
- Telesni simptomi: preterana briga ili nepriznavanje bolesti, fizička iscrpljenost, neraspoloženost.
Stres zaposlenih smanjuje produktivnost!
Optimalan stres je važan za uspeh organizacije i za lično ispunjenje svakog pojedinca. Svaka organizacija bi morala da shvati stres, da ga meri i njim da upravlja. Cilj upravljanja stresom mora pomoći pojedincu da se izbori sa stresom odnosno da traži optimalni prag, gde bi postigao optimalnu posvećenost i poslovnu efikasnost.
Negativne posledice stresa u organizaciji pokazuju loše odnose medju kolegama, izostajanje s posla, velike fluktuacije, smanjenu produktivnost te visoke troškove nadoknade i zdravstvene zaštite.