Nepotizam u BiH

Iako je nepotizam termin koji se koristi kako bi se opisalo favoriziranje određenih pojedinaca bez obzira na društvenu situaciju, ovaj se termin kod nas najviše vezuje uz zapošljavanje i posao. Kad se govori o nepotizmu, najčešće se govori o „vezi“, odnosno poznanstvu s ljudima koji imaju utjecaja i mogu „zaobići“ sistem te zaposliti osobu s kojom su u nekoj vrsti rodbinskog ili prijateljskog odnosa.

Nepotizam (od latinskog: nepos, nepotis = nećak, potomak, unuci i italijanskog: nipote = nećak) je termin kojim se označava tip ponašanja najčešće nosioca političke, ekonomske, vojne ili neke druge moći, koji na osnovu svog povlaštenog položaja u hijerarhiji, favoriziraju članove svoje porodice ili prijatelje u odnosu na druge osobe, bez obzira na njihovu stručnu sposobnost kod zapošljavanja, davanja poslova ili dodjeljivanja nekih benificija.

Nepotizam kao vrlo negativna društvena pojava vrlo raširen u BiH, a jako mu pogoduje naša klima podijeljenosti građana po vjerskoj i nacionalnoj liniji, te izuzetno loša ekonomska situacija. Možete i sami primjetiti da je danas jako teško identificirati sferu bosanskohercegovačkog društva u kojoj nepotizam nije duboko sistemski ukorijenjen.

Zamislite samo situaciju koja bi nastala kada bi se napravila neka vrsta revizije radnih mjesta, a u kojoj bi svi oni koji su do pozicije došli na temelju rodbinsko-prijateljske veze ostali bez posla.

Nepotizam u  BiH je  prirodan i lak, a primjera je bezbroj oko nas. I kao što kaže Vladimir Arsenijević u tekstu „Nepodnošljiva lakoća nepotizma“, nepotizam je preživeo sve suprotstavljene ideologije i različite sisteme koji su se nizali jedan za drugim tokom čitavog dvadesetog veka da bi u današnjoj domaćoj verziji neoliberalnog ustrojstva naprosto eksplodirao. Toliko ga je da čovek naprosto ne zna odakle da krene.

Upravo zbog činjenice što je upravo riječ nepotizam ta koja se poistovjećuje sa pokušajem „završavanja” bilo kakvog posla ili aktivnosti u BiH, pesimizam i osjećaj beskorisnosti, beznadežnosti, te besperspektivnosti je dostigao krajnje granice, posebno kod mladih ljudi u našoj zemlji. Teško se normalan čovjek može pomiriti sa sudbinom da mora preživljavati u sistemu gdje je na snazi ta iskrivljena nenormalna paradigma da zaposlenje, formiranje porodice, rješavanje stambenog pitanja i sve ostalo, direktno zavise od društvene pojave nepotizma. I najgore je što se ovdje se ne radi o nekim pojedinačnim slučajevima, nego o duboko ukorijenjenoj, naširoko rasprostranjenoj i krajnje zabrinjavajućoj pojavi ili pak deformaciji.

A da to nije tako kako jeste, pa ne bi iz BiH odlazio toliko veliki broj mladih ljudi,  a među ovima što su ostali ne bi vladala tolika apatija, beznađe i defetizam svake vrste. U svakodnevnim susretu sa nepotizmom kontinuirano se doživljava spoznaja da ste višak u vlastitoj zemlji, jer je najmanje bitno to koliko si vrijedan i koliko znaš. Najbitnije je to koga znaš i „čiji si igrač“.

Nepotizam nas unazađuje, koči i ne dozvoljava normalan razvoj  društva u kojem živimo, a ipak, što je najrazočaravajuće je činjenica da ga javnost u Bosni i Hercegovini prihvata kao nešto što je najnormalnije. Izgleda kao da nismo svjesni da upravo ta naša ravnodušnost predstavlja najplodniji ambijent kako bi se nepotizam još više razvijao i kako bismo još više učinili „crnom” budućnost za našu djecu.

Analitičari se slažu da za građane nepotizam postaje gotovo uobičajena pojava, upravo zahvaljujući njegovom sistemskom neprocesuiranju. Istina je i da među građanima vlada opća letargija i da ne postoji bilo kakva kritična masa koja bi bila zainteresirana da promijeni bilo šta po ovom pitanju.

Na osnovu podataka koje je Centar za istraživačko novinarstvo prikupio iz 33 državna ministarstva, direkcije i agencije, u posljednjih pet godina najmanje 260 osoba je već radilo na pozicijama za koje je konkurs raspisan naknadno. One su prije raspisivanja konkursa već radile na tim radnim mjestima, po osnovu ugovora o djelu ili ugovora na određeno. Procedura zapošljavanja državu košta mnogo novca, a kandidate i vremena i novca.  Zamislite samo ogorčenje kandidata zbog uzaludno potrošenog vremena i novca, prvo na pripremu mnogobrojnih dokumenata za prijave na te farse od konkursa, a potom i za prisustvovanje na „fake“ intervjuima, pogotovo ako se isti održavaju u nekom udaljenom gradu.

Loša kadrovska politka u BiH je nažalost postala navika, a direktna je posljedica višegodišnjih nepravilnosti i zloupotreba pri zapošljavanju, neregularno sprovedenih konkursa za prijem državnih službenika na svim nivoima vlasti i prijem zaposlenih u javna preduzeća.

Nepotizam predstavlja jedan od najvećih, ako ne i najveći problem bosanskohercegovačke države, upravo zbog toga što kao rezultat proizvodi   nestručne i nekompetentne kadrove koji (ne)obavljaju poslove koji su od društvene važnosti. Dalje, ti kadrovi preferiraju i zapošljavaju „svoje kandidate” i tako se vrti u krug. A to je upravo zato što ovaj princip nikad nije bio kažnjiv. A sve ono  što na ovim našim prostorima može proći nekažnjeno i za što se neće odgovarati, rado se radi unatoč benignosti te prakse.

Ono što običnog čestitog građanina ove zemlje još više boli, pored činjenice da su te osobe na pozicije došle preskočivši ogroman red i armiju nezaposlenih, jeste njihovo otvoreno podsmjehivanje drugima. Te osobe su se toliko osilile na svojim pozicijama da smatraju da su naprosto nedodirljivi,  a isto vrijeme sve bahatije sisaju državu kao krpelji. Na državnim jaslama lagodno žive uz redovna i ne tako mala primanja, a državnu kasu smatraju za „kravu muzaru“ za sebe i mali krug pohlepnih ljudi oko njih.

A svi znamo otprilike kako te osobe obavljaju svoj posao. Zbog njihove nekompetentnosti trpimo već dugo godina nažalost svi mi.
A oni ne samo da nemaju nikakvu samokritiku, nego su čak i uvjereni da sve znaju i da im ne treba nikakva dodatna edukacija. A kada dođe do problema, svi ostali su krivi, a nikako oni. Ti ljudi jednostavno ne znaju da ne znaju i da neispravno rade!

Jedno od  rješenja predstavlja nova sistematizacija radnih mjesta  u državnim institucijama, javnim preduzećima i drugim javnim ustanovama u BiH kojom bi se reducirao jedan veliki broj nepotrebnih radnih mjesta. A u isto vrijeme organizovati, za one koji pretendiraju da ostanu na svojim pozicijama, jedan sveobuhvatni test znanja i sposobnosti, a koji bi bio dovoljan da se procijeni kvalitet i kompetentnost tih osoba. Također, ukinuti ili reducirati veliki broj uposlenih po raznoraznim odborima u institucijama i javnim preduzećima, razvlastiti raznorazne komisije, savjete i savjetnike, te smanjiti broj administrativnih radnika na svim nivoima, što bi automatski dovelo i do smanjenja broja sumnjivih zapošljavanja.

U BiH ima toliko materijala u vezi sa nepotizmom da bi se možda trebao pokrenuti i jedan printani ili elektronski medij koji bi se bavio samo ovom materijom. Redakciju bi trebale činiti osobe koje odlučno stoje na stajalištu da ne žele da budu dio, žele da se bore protiv i žele da mijenjaju stvari s ciljem minimiziranja negativne društvene pojave – nepotizma.

S obzirom da principi nepristranosti, neutralnosti i vrijednosti leže u osnovi funkcionisanja sistema svih uspješnih zemalja članica EU, a integracija BiH u društvo ovih zemalja je jedino (pa makar i deklarativno) zajedničko opredjeljenje svih naših političkih stranaka, mi onda moramo mnogo toga mijenjati kako bi se „uskladili“ sa ovim zemljama EU. Ovi principi postoje i neophodni su prije svega kako bi znanje, stručnost i sposobnost nadjačavali pristranost, nepotizam i druge oblike zloupotrebe pri raznim aktivnostima. Dakle, htjeli mi to ili ne, i u našoj zemlji mora doći vrijeme kada će se konačno početi uvažavati kvalitet, a prednost imati najkompetentniji i najbolji, te će oni biti izabrani i uspješno obavljati poslove od važnosti za BiH i njene građane.

Sanela Totić

Bolji Posao Društvo za internetni marketing d.o.o.

Ismeta Alajbegovića Šerbe br. 7
71210, Ilidža, Sarajevo BiH

e: bih.support@boljiposao.com
t: 033 941 392
f: 033 941 390
www.boljiposao.com