Sastavnicom određujemo strukturu proizvoda. Za sam pojam strukture proizvoda u raznim branšama postoje različite definicije. Evo nekih: receptura, tehnološka sastavnica … . U nastavku dokumentacije ćemo govoriti o sastavnici. Sastavnicom proizvoda određujemo koje:

• materijale i poluproizvode sastavlja neki proizvod (sastavnica) i
• operacije, koje izvodimo prilikom nastanka proizvoda (postupci).

Ova podela nam određuje i osnovnu podelu, iako nam se postavlja sledeće pitanje. Proizvod počnemo izrađivati sa nekim materijalom. Materijal preradimo u neke sklopove, koje ugrađujemo sa materijalom dalje, dok ne dođemo do proizvoda. Ta prerada može imati više faza. Takvom definicijom dodajemo osnovnoj podeli sastavnice još i pojam struktura proizvoda.

Naravno pojam strukture u različitim branšama je  različito određen. U hemijskoj i tekstilnoj industriji ga najčešće ne koristimo. U navedenim brašama najčešće govorimo o recepturi, kada određene materijale preradimo do konačnog proizvoda.

U tehničkoj proizvodnji, gde imamo u proizvodu veliki broj različitih materijala, predstavlja jedan od osnovnih ugradnih delova. Ugradni deo proizvoda razanajemo i kao poluproizvod.

Razgradnja proizvoda nam omogućava jednostavniji pogled proizvoda i istovremeno omogućava korišćenje istog podsklopa na više srodnih krajnjih proizvoda. To nam pojednostavljuje pripremu normativa i pojeftinjuje proizvodnju, pošto možemo da odjednom izradimo podsklopove za više proizvoda.

Sam pojedini podsklop možemo da obrađujemo isto kao proizvod, koji ima opet svoju razgradnju u obliku sastavnice i spisaka postupaka. Svaki proizvod znači možemo da predstavljamo kao razgranatu strukturu proizvoda, poluproizvoda i materijala. Tu definiciju usvajamo kao strukturna sastavnica, koja može imati više nivoa. Programski paket ne ograničava broj novoa.

Ako pokušamo sve to povezati u celinu, dolazimo do saznanja da proizvod nastaje u sledećem obliku:

Svakako je osnovni sastavni deo proizvoda materijal. Predstavlja nam npr. sirovinu ili bilo koji drugi predmet, koji kupujemo i ugrađujemo u proizvod, na bilo kom nivou.

Prilikom pripreme sastavnice važnu ulogu imaju još dva pojma: postupak i operacija.

Operacija je najdetaljniji podatak pri tehnološkom delu razgradnje proizvoda. Poznajemo različite vrste operacija, koje delimo na: radne, fiktivne, kontrolne, spoljne.

Za sve operacije je značajno, da imaju definisano vreme trajanja operacije, kao i mesto izvođenja operacije. Sa trajanjem operacije na pojedinom radnom mestu određujemo vreme izrade i pripremno zaključno vreme.

Pojedinačna operacija je povezana sa radnim mestom, koje određujemo kao resurs. U praksi nalazimo i pojmove tehnološka jedinica, stroj, radno mesto, radni center i sl.

Skup pojedinih operacija združujemo u tehnološki postupak. Predstavlja nam redosled pojedinih operacija za koje ima značaj međusobni odnosi. To zanči da određujemo kako operacije slede, kakvim tempom i kakvim pomeranjem. Tim pojmom određujemo tekuće vreme pojedinačnog tehnološkog postupka.

Poseban akcenat, kod termina, koje koristimo pri radu sa programom je alternativa. Sa njom nam je omogućeno da pojedini proizvod možemo da izradimo sa različitim materijalima i različitim postupcima. U sastavnici tako možemo da imamo nultu (osnovnu) sastavnicu i još devet različitih alternativa.

Pored osnovne (nulte) sastavnice još poznajemo planske sastavnice (povežemo pojedinu sastavnicu proizvoda sa planom) i proizvodne sastavnice (povežemo sastavnicu proizvoda sa radnim nalogom).

Kada u sastavnicama koristimo kooperante za izradu određenih sklopova ili obavljanje doradnih operacija, zatim moramo operacije, koje kooperanti obavljaju označiti kao spoljne. Za više informacija pročitajte poglavlje Određivanje kooperacija u sastavnicama.

Pored navedenih sastavnica, koje se koriste u proizvodnom području aplikacije PANTHEON™, postoji u aplikaciji još komercijalna sastavnica, koja omogućava oblikovanje jednostavnijih struktua sastavljenih proizvoda. Obrađuje pre svega materijalnu strukturu proizvoda, tehnološke postupke samo opisno, bez procesnih mogućnosti. Uređuje se u šifarniku idenata.

Kada se koriste strukture sastavnice proizvodnog područja aplikacije, komercijalna sastavnica se ne koristi.

Sastavnice su takođe i izvor za kalkulaciju očekivanih troškova izrade (predkalkulaciju troškova) pošto određuju većinu varijabilnih troškova izrade a posredno i veliki deo fiksnih troškova izrade.