Za optimizaciju materijalnih prometa moramo znati, da je svaki artikal opisan sa šifrom i pored toga još sa vrstom artikla. Vrsta artikla nam govori, da li je artikal sirovina, materijal, poluproizvod, ambalaža ili nešto drugo.

To znači, da već iz same šifre materijala proizlazi, na kojem skladištu bi se morao materijal nalaziti i kako će se proknjižiti u računovodstvu (svaka vrsta dokumenta ima svoju matricu knjiženja, koja određuje na koje konte će se određena vrsta artikla knjižiti. Za ilustraciju načina knjiženja u zavisnosti od matrice knjiženja vrste dokumenta pogledajte poglavlje Automatsko knjiženje izdatih računa).

Pretpostavimo, da imamo vrste artikala označene po slijedećem ključu:

S tim znanjem sada možemo shemu iz prethodnog poglavlja pojednostaviti.

U prvom koraku pojednostavljivanja združili smo skladišta sirovina, skladište materijala i skladište ambalaže u samo jedno skladište. Koje vrste artikala imamo na skladištu (sirovina,materijal, ambalaža), je vidljivo iz šifre artikla te na nju vezane vrste artikla.

S time smo otklonili potrebu za dvije vrste dokumenata izdavanja.

Ako shemu detaljno pogledamo, vidimo, da se proizvodnja napaja takođe iz skladišta poluproizvoda. Budući da je proizvodnja obično višefazna, prva faza će dati poluproizvod, kojeg da na skladište gotovih proizvoda, a poluproizvode moramo onda prenjeti na skladište poluproizvoda, da ih slijedeća faza može iskoristiti u svojoj proizvodnji. To nam donese pored postojećih prometa prijema i izdavanja iz proizvodnje još dodatne dokumente, koji nastaju s prenosima između proizvodnih skladišta. Može li se to otkloniti?

Naravno, u drugom koraku udružimo skladišta gotovih proizvoda i skladište poluproizvoda:

Shemu smo promijenili tako, da isto skladište nastupa u ulozi izdajnog skladišta za poluproizvode (prijem u proizvodnju) i prijemnog skladišta za poluproizvode i proizvode (izdavanje iz proizvodnje).

Pogledajmo u trećem koraku još otpadke i ostatke.

Ako otpadke koristimo slično kao sirovine u daljoj proizvodnji, onda je najlogičnije, da udružimo skladišta otpadaka i sirovina.

	Ako koristimo otpatke u daljoj proizvodnji pitamo se slijedeće: a.) da li trebamo za otpadke posebnu vrstu artikla ili ih tretiramo jednako kao sirovine? b.) da li trebamo za otpatke posebnu šifru, ili im pripišemo šifru sirovine? Odgovora na ta pitanja mogu još pojednostaviti šifrant vrsta artikala i šifrant artikala.
	Ako je otpadak označen kao svoja šifra ili kao svoja vrsta artikla, onda ih moramo u sastavnicama takođe odgovarajuće odrediti, jer nam se mogu pojavljivati kao supstituti za "uobičajenu" sirovinu.

Dokumenti, koji će nam se kreirati za ovaj zadnji primjer su:

Izdavanja za radni nalog 00-60-00001:

Minuta razmišljanja pri organizaciji proizvodnje može uštediti mjesece ljudskog rada!