Za optimizaciju materijalnih prometa moramo znati, da je svako
materijalno sredstvo opisano šifrom, a osim toga još i s vrstom identa. Vrsta
identa namnam govori, da li je materijalno
sredstvo sirovina, materijal, poluproizvod, ambalaža ili nešto drugo.
To znači, da već iz same šifre materijala proizlazi, na kojem skladištu bi se
morao materijal nalaziti i kako će se proknjižiti u računovodstvu (svaki
poslovni događaj ima svoju matricu knjiženja, koja govori, na koja konta će se
određena vrsta materijalnih sredstava knjižiti. Za ilustraciju načina knjiženja
u ovisnosti od matrice knjiženja poslovnih događaja pogledajte poglavlje
Automatsko knjiženje izdanih računa).
Pretpostavimo, da imamo vrste materijalnih sredstava označene po slijedećem
ključu:
-
| Sirovina
|
500
| Materijal
|
-
| Ambalaža
|
-
| proizvod
|
-
| Poluproizvod
|
-
| Otpadak
|
-
| Ostatak
|
Za lakše razumijevanje te vrste materijalnih sredstava ćemo
pripisati onda, kada vode u i iz proizvodnje.
S tim znanjem, sada možemo shemu iz prethodnog poglavlja pojednostaviti.
U prvom koraku pojednostavljivanja smo udružili skladište sirovina,
skladište materijala i skladište ambalaže u jedno skladište. Kakve vrste idenata
imamo na skladištu (sirovina, materijal, ambalaža), vidljivo je iz šifre identa
i na nju vezane vrste idenata.
Time smo otklonili i potrebu za dva poslovna događaja izdavanja.
Ako shemu preciznije pogledamo, vidimo da se proizvodnja napaja i iz skladišta
poluproizvoda. Pošto je proizvodnja obično višefazna, prva faza će napraviti
poluproizvod, kojeg da na skladište gotovih, a poluproizvode moramo onda
prenijeti na skladište poluproizvoda, da ih slijedeća faza može upotrijebiti u
svojoj proizvodnji. To nam donosi pored postojećih prometa prijema i izdavanja
iz proizvodnje još dodatnih dokumenata, koji nastaju prijenosima između
proizvodnih skladišta. Može li se to ispraviti ?
Naravno, u drugom koraku udružimo skladište gotovih i skladište
poluproizvoda:
Shemu smo promijenili tako, da isto skladište ima ulogu izdatnog skladišta za
poluproizvode (prijem u proizvodnju) i prijemnog skladišta za poluproizvode i
proizvode (izdavanje iz proizvodnje).
Pogledajmo u trećem koraku još otpatke i ostatke.
Ako otpatke koristimo kao sirovinu u daljnjoj proizvodnji, onda je najlogičnije,
da udružimo skladište otpadaka i sirovina.
 |
Ako koristimo otpatke u daljnjoj proizvodnji pitamo se :
a.) da li nam za otpatke treba svoja vrsta materijalnog sredstva ili ih
tretiramo isto kao sirovine?
b.) da li nam za otpatke treba svoja šifra, ili im već pripišemo šifru
sirovine?
Odgovori na ta pitanja mogu još više pojednostaviti šifrant vrsta idenata i šifrant idenata.
|
|
|
Ako je otpadak označen kao svoja šifra ili kao svoja vrsta
materijalnog sredstva, onda ga moramo u sastavnicama odgovarajuće odrediti, jer
se mogu pojavljivati kao zamjena za "uobičajenu" sirovinu.
|
Ako otpatke tretiramo kao ostatke, to znači da ih u
proizvodnji dalje ne koristimo, onda možemo shemu promijeniti ovako:
Dokumenti, koji će se kreirati za ovaj zadnji primjer biti će ovakvi
Izdavanja za radni nalog 00-60-00001:
Prijemi za radni nalog 00-60-00001:
Kakva je, dakle, ušteda s optimizacijom materijalnih prometa
proizvodnje?
Dokumenti
| Neoptimizirano
| Otpadak=Sirovina |
Otpadak=Ostatak
|
| Radni nalozi
| -
| 1
| -
|
| Izdavanja
| -
| 2
| -
|
| Prijemi
| -
| 3
| -
|
| Prijenosi
| -
| 0
| -
|
Ukupno dokumenata
| -
| 6
| -
|
Skladišta
| -
| 3
| -
|
Vidimo da uštedimo 2 skladišta i za svaki
radni nalog 3, odnosno 4 dokumenta. Pri pretpostavci, da godišnje obradimo 1000
radnih naloga , ušteda je 3000 odnosno 4000 dokumenata. To je priličan broj, za
koji obrada zahtjeva znatne troškove.
|
|
Minuta razmišljanja kod organizacije proizvodnje može uštedjeti
mjesece ljudskog rada!
|