Napredak, koji može uzrokovati uvođenje računalskog sistema za praćenje proizvodnje je tako očigledan, da se pitamo, zašto cijeli svijet ne koristi tu tehnologiju.

Na to pitanje možemo naći dosta dobar odgovor, ako pogledamo, koje preduvjete mora organizacija ispunjavati za upotrebu MRP/CRP sistema.

Poželjne karakteristike organizacije, zrele za upotrebu MRP/CRP sistema:
1. Efektivan i točan računalski sistem
2. Točno računalsko vođenje stanja zaliha i potreba za sve artikle, koje organizacija koristi
3. Proizvodnja, ki uporablja diskretne proizvode narejene iz surovin, delov in polizdelkov, ki se proizvajajo preko večih proizvodnih korakov
4. Proizvodnja zahtjeva duža produkcijska vremena
5. Dosta pouzdano poznavanje vremena, potrebnog za pojedinačne zadatke
6. Glavni proizvodni plan je zamrznut za dovoljno dug period vremena, koje omogućava nabavu sirovina i planiranje bez pretjeranih troškova i komplikacija
7. Podrška i odlučnost poslovodstva

Prisutnost efektivnog računalskog sistema je apsolutni uvjet. Druge duije karakteristike, koje se čine jedva značajne su precizni pokazatelji stanja zaliha i materijalnih potreba. Upravo te stvari prouzrokuju najviše glavobolja pri uvođenju MRP sistema u poslovanje. Otklanjanje grešaka kod njih može oduzeti najviše vremena prilikom implementacije.

MRP se obično koristi samo za proizvodne sisteme. Takve organizacije proizvode diskretne proizvode, za koje su poznate sastavnice. To znači, da se MRP nerijetko koristi u servisnoj industriji, trgovini, transportnim poduzećima i ostalim neproizvodnim organizacijama.

MRP donosi najviše prednosti u sistemima, koji su procesno fokusirani, imaju veće procesno vrijeme i zamršene višestupanjske proizvodne korake. U takvim sistemima najbolje je kompleksno planiranje zaliha i proizvodnje.
Predstavimo si hipotetični proizvodni sistem, koji mijenja sirovine u gotoue proizvode odmah. U takvom sistemu će sirovine biti naručene tako, da precizno slijede potrebe gotovih proizvoda. Takav sistem ne zahtjeva kompleksno praćenje proizvodnje.
U većini produkcijskih sistema se susrećemo s vremenom, potrebnim za narudžbu sirovina, vremenom između pojedinačnih faza i vremena potrebnog za obradu pojedine faze. Sposobnost MRP sistema, da pomiče planirano vrijeme primljenih narudžbi, je prednost koja pojednostavljuje vođenje proizvodnje i optimizira stanje zaliha.

Ako želimo, da naš MRP sistem bude efikasan, moramo poznavati potrebe. Pored toga, moramo imati unaprijed osmišljen glavni proizvodni plan prije nego što započnemo sa stvarnom proizvodnjom. To znači, da znamo točne vremenske i količinske okvire toga, što želimo proizvoditi, kao i sirovina koje su nam potrebne.

MRP se ne uvodi u sve proizvodne sisteme. Za jednostavnije proizvodnje je MRP nepotreban ili ekonomski neopravdan. Ipak, prednosti upotrebe MRP sistema stalno raste zbog ušteda koje omogućava.

Iz upotrebe vidimo, da MRP sistem nije konačan odgovor na sva pitanja. Ne rješava sve naše probleme s planiranjem zaliha i kapaciteta. MRP nije ništa drugo nego računalski sistem nadzora proizvodnje. Kao i svaki drugi računalski sistem i MRP je onoliko kualitetan, koliko su kualitetne informacije u njemu. Nepravilno stanje zaliha ili materijalnih potreba će dovesti do nepravilnog glavnog proizvodnog plana i ako tome dodamo još vjerojatno slabo vođenje organizacije dobijamo mnogo pogrešnih ili neupotrebljivih informacija.

MRP se najbolje koristi tamo gdje su proizvodni sistemi dobro uođeni, a organizacija treba sistem praćenja i planiranja.

Implementacija MRP sistema nije bezbolan proces. Pošto je MRP informacijski sistem koji napaja samog sebe s ovim informacijama, podrazumijeva kupovinu programske i računalske opreme. Moramo računati na troškove pokretanja i na stalne troškove za održavanje i djelovanje. Veliki dio troškova proizlazi iz osiguravanja i popravljanja loših ili nepostojećih podataka, kao i iz osiguravanja discipline, potrebne za uspješan protok podataka u MRP sistemu. To su skriveni troškovi, koje obično predvidimo prilikom implementacije.

Iz knjige "Production and Operations Management" autora Normana Gaithera i Grega Fraizera