Za optimizaciju materijalnih prometa moramo znati, da je svaki ident opisano šifrom i pored toga još i vrstom identa. Vrsta identa nam govori, da li je ident sirovina, materijal, poluproizvod, ambalaža ili nešto drugo.
To znači, da već iz same šifre materijala proizilazi, na kojem skladištu bi se morao materijal nalaziti i kako će se proknjižiti u računovodstvu (svaka vrsta dokumenta ima svoju šemu knjiženja, koja govori, na koja konta će se određena vrsta idenata knjižiti. Za ilustraciju načina knjiženja u zavisnosti od šeme knjiženja vrsta dokumenata pogledajte poglavlje Automatsko knjiženje izdatih računa).
Pretpostavimo da imamo vrste idenata označene po sledećem ključu:
| 202. |
Sirovina |
500.
|
Materijal |
| 600. |
Ambalaža |
| 300. |
proizvod |
| 400. |
Poluproizvod |
| 401. |
Otpadak |
| 402 |
Odgorak |
Za lakše razumevanje vrste idenata predstavićemo njihov tok u i iz proizvodnje. Sada shemu iz prethodnog poglavlja možemo da pojednostavimo.
U prvom koraku pojednostavljivanja smo združili skladišta sirovina, skladište materijala i skladište ambalaže u jedno skladište. Kakve vrste idenata imamo na skladištu (sirovina, materijal, ambalaža), je vidljivo iz šifre identa i na nju vezane vrste idenata.
Time smo otklonili i potrebu za dva poslovna događaja izdavanja.
Ako šemu preciznije pogledamo, vidimo, da se proizvodnja napaja i iz skladišta poluproizvoda. Pošto je proizvodnja obično višefazna, prva faza će napraviti poluproizvod, koji stavljamo na skladište gotovih, poluproizvode moramo onda preneti na skladište poluproizvoda, da bi ih sledeća faza upotrebila u svojoj proizvodnji. To nam donosi pored postojećih prometa prijema i izdavanja iz proizvodnje još dodatnih dokumenata, koji nastaju sa prenosima između proizvodnih skladišta. Može li se to ispraviti ?
Naravno, u drugom koraku združimo skladišta gotovih i skladište poluproizvoda:
Shemu smo promenili tako, da isto skladište ima ulogu izdajnog skladišta za poluproizvode (prijem u proizvodnju) i prijemnog skladišta za poluproizvode i proizvode (izdavanje iz proizvodnje).
Pogledajmo u trećem koraku još otpatke i odgorke.
Ako otpadke koristimo kao sirovinu u daljoj proizvodnji, onda je najlogičnije, da združimo skladišta otpadaka i sirovina.
 |
Ako koristimo otpatke u daljoj proizvodnji pitamo se:
a) da li nam treba za otpatke posebna vrsta identa ili ih tretiramo isto kao sirovine?
b) da li nam treba za otpatke posebna šifra ili im pripisujemo šifru sirovine?
Odgovori na ova pitanja mogu još više pojednostaviti šifarnik vrsta idenata.
|
|
Ako je otpadak označen kao posebna šifra ili kao posebna vrsta identa, onda ga moramo odgovarajuće odrediti u sastavnicama jer se mogu pojavljivati kao substituti za "uobičajenu" sirovinu.
|
Ako otpatke tretiramo kao odgorke, to znači da ih u proizvodnji dalje ne koristimo, onda možemo shemu promeniti ovako:
Dokumenti, koji će se kreirati za ovaj zadnji primer biće ovakvi:
Izdavanja za radni nalog 00-60-00001:
Prijemi za radni nalog 00-60-00001:
Koja je prema tome ušteda sa optimizacijom materijalnih prometa proizvodnje?
Dokumenti
|
Neoptimizirano
|
Otpadak=Sirovina
|
Otpadak=Odgorak
|
| Radni nalozi |
1 |
1 |
1 |
| Izdavanja |
4 |
2 |
2 |
| Prijemi |
3 |
3 |
2 |
| Prenosi |
1 |
0 |
1 |
| Ukupno dokumenata |
9 |
6 |
5 |
| Skladišta |
7 |
3 |
3
|
Vidimo da smo uštedili 2 skladišta i za svaki radni nalog 3 odnosno 4 dokumenta. Pod pretpostavkom da godišnje obrađujemo 1000 radnih naloga, ušteda je 3000 odnosno 4000 dokumenata. To je priličan broj, za koji obrada zahteva znatne troškove.
|
Minut razmišljanja kod organizacije proizvodnje može uštedeti mesece ljudskog rada!
|