Sastavnicom određujemo strukturu proizvoda. Za sam pojam strukture
proizvoda u raznim djelatnostima postoje različite definicije. Evo
nekih: receptura, tehnološka sastavnica … . U nastavku dokumentacije
ćemo govoriti o sastavnici. Sa sastavnicom proizvoda određujemo koje:
-
materijale i poluproizvode sastavlja neki proizvod (sastavnica) i
-
operacije, koje izvedemo da proizvod nastane (postupci).
Ta podjela nam određuje i osnovnu podjelu, iako nam se postavlja slijedeće
pitanje. Proizvod počnemo izrađivati s nekim materijalom. Materijal preradimo u
neke sklopove, koje ugrađujemo s materijalom dalje, dok ne dođemo do proizvoda.
Ta prerada može imati više faza. Takvom definicijom dodajemo osnovnoj podjeli
sastavnice još i pojam struktura proizvoda.
Naravno pojam strukture u različitim djelatnostima je različito definiran. U
kemijskoj i tekstilnoj industriji, ga najčešće ne koristimo. U navedenim
djelatnostima najčešće govorimo o recepturi, kada određene materijale preradimo
do konačnog proizvoda.
U tehničkoj proizvodnji, gdje imamo u proizvodu veliki broj različitih
materijala, predstavlja jedan od osnovnih gradbenih elemenata. Gradbeni element
proizvoda je i podsklop (poluproizvod).
Razgrađivanje proizvoda nam omogućava jednostavniji pogled proizvoda i
istovremeno omogućava upotrebu istog podsklopa na više srodnih krajnjih
proizvoda. To nam pojednostavi pripremu normativa i pojeftini proizvodnju, jer
možemo odjednom izraditi podsklopove za više proizvoda.
Sam pojedini podsklop možemo obrađivati isto kao proizvod, koji ima opet svoju
razgradnju u obliku sastavnice i popisa postupaka. Svaki proizvod, znači možemo
predstaviti kao razgranatu strukturu proizvoda, poluproizvoda i materijala. Tu
definiciju usvajamo kao strukturna sastavnica, koja može imati više nivoa.
Programski paket ne ograničava broj nivoa.
Ako pokušamo sve to povezati u cjelinu, dođemo do saznanja, da proizvod nastane
u slijedećem obliku:
Svakako je osnovni gradbeni element proizvoda materijal. Predstavlja nam npr.
sirovinu ili bilo koji drugi predmet, koji kupimo i ugradimo u proizvod, na bilo
kojem nivou.
Pri pripremi sastavnice važnu ulogu imaju još dva pojma: postupak i operacija.
Operacija je najdetaljniji podatak pri tehnološkom dijelu razgradnje proizvoda.
Poznajemo različite vrste operacija, koje dijelimo na: radne, fiktivne,
kontrolne, vanjske.
Za sve operacije je značajno, da imaju definirano vrijeme trajanja operacije,
kao i mjesto izvođenja operacije. S trajanjem operacije na pojedinom radnom
mjestu određujemo vrijeme izrade i pripremno zaključno vrijeme.
Pojedinačna operacija je povezana s radnim mjestom, koje definiramo kao resurs.
U praksi nalazimo i pojmove tehnološka jedinica, stroj, radno mjesto, radni
centar i sl.
Skup pojedinih operacija udružujemo u tehnološki postupak. Predstavlja nam
redoslijed pojedinih operacija, za koje su značajni međusobni odnosi. To znači,
da definiramo kako operacije slijede, s kakvim tempom i kakvim pomicanjem. Tim
pojmom određujemo tekuće vrijeme pojedinačnog tehnološkog postupka.
Poseban naglasak, kod termina koje koristimo u radu s programom je alternativa.
S njom nam je omogućeno, da pojedini proizvod možemo izraditi s različitim
materijalima i različitim postupcima. U sastavnici tako možemo imati nultu
(osnovnu) sastavnicu, i još 250 različitih alternativa.
Pored osnovne (nulte)
sastavnice poznajemo još planske sastavnice
(povežemo pojedinu sastavnicu proizvoda s planom) i proizvodne
sastavnice (povežemo sastavnicu proizvoda s radnim nalogom).
Kada u sastavnicama koristimo kooperante za izradu određenih sklopova ili
obavljanje doradnih operacija, onda moramo operacije, koje kooperanti obavljaju,
označiti kao vanjske. Za više informacija pročitajte poglavlje
Određivanje kooperacija u sastavnicama.
Pored navedenih sastavnica , koje se upotrebljavaju u proizvodnom području
aplikacije DataLab PANTHEON™, postoji u aplikaciji i komercialna
sastavnica, koja omogućava oblikovanje jednostavnijih struktura sastavljenih
proizvoda. Odnosi se prije svega na materijalnu strukturu proizvoda, a
tehnološke postupke određuje samo opisno, bez procesnih mogućnosti. Uređuje se u
šifrantu
idenata.
Kada se upotrebljavaju strukture sastavnice proizvodnog područja aplikacije,
komercijalna sastavnica se ne upotrebljava.
Sastavnice su također i izvor za kalkulaciju
očekivanih troškova izrade (predkalkulaciju troškova), pošto određuju većinu
varijabilnih troškova izrade, a posredno i veliki dio fiksnih troškova izrade.