Posebnu brigu pri postavkama vrste dokumenata treba namijeniti međuskladišnim prenosima. Međuskladišni prenosi između centrale i poslovne jedinice moraju naime uticati na stanje oba skladišta. Na izbor imamo dva načina prenošenja:

Nekontrolisani prenos

Pri nekontrolisanom prenosu dokument o prenosu zalihe (prenosnica) uvijek kreira izdajno skladište.
Vrste dokumenata so postavljene ovako:

Pri takvom načinu prenosa postoje dvije poteškoće:

1. Prijemno skladište nema uticaja na to, šta mu je bilo prenešeno. Gdje pri sinhronizaciji baza podataka u bazu na poslovnoj jedinici ide prenosnica, koja optereti skladište ne glede na to, da li je bila roba i stvarno primljena u prenešenoj količini i sa odgovarajućim artiklima.
2. Prijemno skladište bi dobilo zalihu već pri prenosu. Ako PJ ima ograničenje izdavanja negativnog stanja skladišta (PJ ne može izdavati prije prijema), zatim roba se ne bi mogla izdati, dok se ne izvrši sinhronizacija između skladišta.

Kontrolisani prijenos

Kontrolisani prijenos rješava manjkavosti nekontrolisanog, a i radno je više ntenzivan. Umjesto prenosnice koristimo internu izdatnicu i prijemnicu.

Izdajno skladište kreira internu izdatnicu, prijemno skladište pak interno prijemnicu. Zaliha je dakle tako rasknjižena na izdajnom i kod prijema robe knjižena na prijemnom skladištu. Kontrola prijenosa je jednostavna, jer samo pokrenemo presjek između izdatnice i prijemnice i tako utvrdimo, ako su se artikli gubili na putu.

Kod interne izdatnice potrebno je postaviti punjenje cijene iz trenutnog skladišta. Te cijene je zatim zbog pravilnog vrijednovanja prijemnog skladišta potrebno pravilno unijeti na prijemnici!