Posebnu brigu kod postavljanja vrsta dokumenata treba primijeniti kod međuskladišnih prijenosa. Međuskladišni prijenosi između centrale i poslovne jedinice moraju, naime, utjecati na stanje oba skladišta:

Nekontrolirani prijenos

Kod nekontroliranog prijenosa dokument o prijenosu zalihe (prijenosnica) uvijek kreira izdatno skladište.
Vrste dokumenata su podešene ovako:

Problemi kod takvog načina prijenosa su:

1. Prijemno skladište nema utjecaja na to, što mu se prenosi. S obzirom da prilikom sinhronizacije baza podataka u bazu u poslovnoj jedinici dolazi prijenosnica, ista tereti skladište bez obzira na to, da li je roba i stvarno preuzeta u odgovarajućoj količini i s odgovarajućim artiklima.
2. Prijemno skladište će dobiti zalihu tek prilikom prijenosa. Ako PJ ima ograničenje izdavanja negativnog stanja skladišta (PJ ne može izdavati prije prijema), onda robu neće moći izdati, dok se ne obavi sinhronizacija među skladištima.

Kontrolirani prijenos

Kontrolirani prijenos rješava nedostatke nekontroliranog, ali je radno intenzivniji. Umjesto prijenosnica, koristimo internu izdatnicu i prijemnicu.

Izdatno skladište napravi internu izdatnicu, a prijemno skladište internu prijemnicu. Zaliha je tako odmah rasknjižena na izdatnom i prilikom prijema robe knjižena na prijemnom skladištu. Kontrola prijenosa je jednostavna, jer možemo napraviti presjek između izdatnice i prijemnice, te tako zaključiti, da li su se artikli putem gubili.

Kod interne izdatnice potrebno je podesiti popunjavanje cijene iz trenutnog skladišta. Te cijene je onda zbog pravilnog vrednovanja prijemnog skladišta potrebno pravilno unijeti na prijemnici!