Sa sastavnicom definišemo strukturu proizvoda. Za sam pojam strukture proizvoda postoje u različitim branšama proizvodnje različite definicije. Naveli bi samo neke: sastavnica, receptura, tehnološka sastavnica … . U nastavku dokumentacije ćemo govoriti o sastavnici. Sa sastavnicom proizvoda definiramo koje:

• materijale i poluproizvode sastavlja neki proizvod (sastavnica) te
• operacije, koje izvedemo da proizvod nastane (postupci).

Ta podjela nam određuje takođe osnovnu podjelu, iako nam se postavlja slijedeće pitanje. Proizvod počnemo izrađivati s nekim materijalom. Materijal preradimo u neke sastavnice, koje ugrađujemo sa materijalom dalje, sve dok ne dođemo do proizvoda. Ta prerada može imati više faza. Sa takvom definicijom dodamo osnovnoj podjeli sastavnice još pojam strukture proizvoda.

Naravno pojam strukture u različitim branšama različito je određen. U prehrambenoj, hemijskoj te tekstilnoj industriji, ga najčešće ne koristimo. U navedenim branšama najčešće govorimo o recepturi, kada određene materijale preradimo do krajnjeg proizvoda.

U tehničkoj proizvodnji, gdje nastupa u proizvodu veliki broj različitih materijala, predstavlja jedan od osnovnih gradbenih elemenata. Gradbeni element proizvoda nazivamo takođe kao podsklop (poluproizvod).

Razgrađivanje proizvoda nam omogući jednostavniji pogled proizvoda i istovremeno omogućava korištenje istog podsklopa na više srodnih krajnjih proizvoda. To nam pojednostavi pripremu normativa i pojeftini proizvodnju, jer možemo odjednom izraditi podsklope za više proizvoda.

Sam pojedini podsklop možemo obraditi isto kao proizvod, koji opet ima svoju razgradnju u obliku sastavnice i liste postupaka. Svaki proizvod dakle možemo predstaviti kao razgranatu strukturu proizvoda, poluproizvoida i materijala. Tu definiciju nazivamo strukturnom sastavnicom, koja može imati veći broj nivoa. Programski paket broj nivoa ne ograničava.

Ako pokušamo sve to povezati u cjelinu, dolazimo do saznanja, da proizvod nastane u slijedećem obliku:

Svakako je osnovni gradbeni element proizvoda materijal. Predstavlja npr. Sirovinu ili bilo koji drugi predmet, kojeg kupimo i ugradimo u proizvod, na bilo kojem nivou.

Pri pripremi sastavnice učestvuju još dva značajna pojma: postupak i operacija.

Operacija je najdetaljniji podatak pri tehnološkom radu razgradnje proizvoda. Razlikujemo različite vrste operacija, koje dijelimo na: radne, fiktivne, kontrolne, vanjske.

Za sve operacije je značajno, da imaju definirano vrijeme trajanja operacije, kao i takođe mjesto izvođenja operacije. Sa trajanjem operacije na pojedinom radnom mjestu definiramo vrijeme izrade i pripremno zaključno vrijeme.

Pojedina operacija je povezana sa radnim mjestom, kojeg definiramo kao resurs. U praksi nalazimo takođe pojmove tehnološka jedinica, mašina, radno mjesto, radni centar itd.

Skup pojedinih operacija udružujemo u tehnološki postupak. Predstavlja nam redoslijed pojedinih operacija, za koje su karakteristični međusobni odnosi. To znači, da odredimo kako će operacije slijediti, s kojim tempom i kakvim kretanjem. S tim pojmom definišemo tekuće vrijeme pojedinog tehnološkog postupka.

Poseban naglasak kod sastavnica, koje koristimo pri radu s programom, su alternative. S njima nam je omogućeno, da pojedini proizvod možemo izraditi sa različitim materijalima i različitim postupcima. U sastavnici tako možemo imati nultu (osnovno) sastavnicu, te još 250 različitih alternativa.

Pored osnovne (nulte) sastavnice još razlikujemo planske sastavnice (povežemo pojedinu sastavnicu proizvoda sa planom) i proizvodne sastavnice (povežemo sastavnicu proizvoda sa radnim nalogom).

Kada u sastavnicama koristimo kooperante za izradu određenih sastavnica ili izvođenje doradnih operacija, onda moramo operacije, koje kooperanti izvode, označiti kao vanjske. Za više informacija pogledajte poglavlje Određivanje kooperacija u sastavnicama.

Pored navedenih sastavnica , koje se koriste u proizvodnom poddročju aplikacije PANTHEON™, u aplikaciji postoji još komercijalna sastavnica, koja omogućava oblikovanje jednostavnijih struktura sastavljenih proizvoda. Odnosi se prije svega na materijalnu strukturu proizvoda, a tehnološke postupke određuje samo opisno, bez procesnih mogućnosti. Uređiva se u šifrantu artikala.

Kada se koriste strukture sastavnica proizvodnog područja aplikacije, komercijalna sastavnica se ne koristi.

Sastavnice su takođe polazište za kalkulaciju očekivanih troškova izrade (predkalkulacija troškova), jer definiraju većinu varijabilnih troškova izrade, a posredno takođe veliki dio fiksnih troškova izrade.