Pri optimizaciji se ne smijemo ograničiti samo na jednu proizvodnu cjelinu, već moramo pogledati proizvodnju kao cjelinu.

Uzmimo za primjer proizvodnju s tri cjeline, od kojih je jedna dislocirana.

Cjelina 60 je prva faza proizvodnje, gdje iz materijala i sirovina dobivamo poluproizvode i otpatke. Cjelina 61 je druga faza proizvodnje, gdje iz poluproizvoda i materijala dobivamo nove poluproizvode. U cjelini 62 iz poluproizvoda, materijala i ambalaže napravimo gotovi proizvod.

Pored prijema i izdavanja, imamo u sistemu i tri prijenos (sive strelice).

Cjeline 60 i 61 se nalaze na istoj lokaciji. Podijeljene su zato da pratimo radne naloge na svakoj cjelini sa svojim poslovnim događajem, što nam pomaže pri preglednosti planiranja. Cjelina 62 se nalazi na drugoj lokaciji, gdje prevozimo poluproizvode, napravljene u 60 i 61.

Pogledajmo, kako bi optimizirali gornju strukturu.

Pošto je cjelina 62 autonomna i lokacijski odvojena, i trebaju joj svoja vlastita skladišta, ostavit ćemo je nedirnutu.

Udružiti ćemo sva skladišta poluproizvoda, sva otpadaka i sva skladišta materijala.

Pošto su poslovni događaji materijalnih prometa proizvodnje vezani samo na skladišta (ponor ili izvor u proizvodnji nije definiran), možemo u shemi koristiti iste poslovne događaje za različite cjeline (3B i 3D osnovne sheme smo udružili u 3B optimizirane sheme).

Kakav je, dakle, rezultat te optimizacije?

Kod 1000 radnih naloga uštedimo 8000 dokumenata!