Računanje vlastite cijene proizvoda u radnim nalozima
Računanje vlastite cijene proizvoda u radnim nalozima
Računanje vlastite cijene proizvoda u radnim nalozima
Vlastita cijena proizvoda na osnovi radnih naloga se izračunava po formuli:

Pogledajmo primjer računanja vlastite cijene:
Izradili smo 420 kom Proizvoda A. Za izradu smo upotrijebili:
Ident |
Količina |
Cijena/jedinica |
Vrijednost
(kol*cijena) |
Kućište |
420 kom |
1,900.00 |
798,000.00 |
Rotor |
421 kom |
2,370.00 |
997,770.00 |
Stator |
420 kom |
705.00 |
296,100.00 |
Montaža |
100 sati |
957.00 |
95,700.00 |

Po potvrđivanju izrade radnog naloga program za vrednovanje utrošenog materijala uvijek koristi trenutno važeću cijenu za vrednovanje.
Kada pokrenemo obnavljanje zalihe, preračun vlastite cijene proizvoda možemo da izvedemo na dva različita načina u odnosu na to, kakvo podešavanje smo izabrali u parametrima programa za radne naloge:
1. vlastita cijena je jednaka za sve prijeme gotovog proizvoda
- za pojedinačni RN potraži sve obrade,
- sabere vrijednost svih potrošnja materijala na dokumentima izdavanja za cjelokupan RN i svotu dijeli s brojem svih proizvedenih proizvoda i tako dobije vlastitu cijenu,
- tako dobivenu vlastitu cijenu množi s brojem proizvoda na svim dokumentima prijema za taj RN i tako dobije vrijednost pojedinačnog dokumenta prijema proizvoda.
Posljedica toga je, da vrijednost dokumenata izdavanja materijala i dokumenata prijema proizvoda iste obrade međusobno nisu jednaki (osim u slučajevima, kada RN ima samo jednu obradu odn. potvrdu izrade).
2. vlastita cijena se mijenja u odnosu na svotu materijala pojedinačnog prijema
- za pojedinačni RN potraži sve obrade,
- sabere vrijednost svih potrošnja materijala na dokumentima izdavanja za pojedinačnu potvrdu RN i sumu dijeli s brojem tada proizvedenih proizvoda i tako dobije vlastitu cijenu,
- tako dobivenu vlastitu cijenu množi s brojem proizvoda na dokumentu prijema i tako dobije vrijednost pojedinačnog dokumenta prijema proizvoda.
Posljedica toga je, da su vrijednsoti dokumenata izdavanja materijala i dokumenata prijema proizvoda iste obrade međusobno stalno jednake.
 |
Predefinirano je podešena 1. metoda (vlastita cijena je jednaka za sve prijeme gotovog proizvoda). |
Ilustrativni primjer RN s 4 obrade:
Razduženje materijala |
Zaduženje proizvoda (metoda 1): |
Zaduženje proizvoda (metoda 2): |
006400100 - 240.000 KM |
006100100 - 250.000 KM |
006100100 - 240.000 KM |
006400112 - 250.000 KM |
006100112 - 250.000 KM |
006100112 - 250.000 KM |
006400125 - 254.000 KM |
006100125 - 250.000 KM |
006100125 - 254.000 KM |
006400138 - 256.000 KM |
006100138 - 250.000 KM |
006100138 - 256.000 KM |
Ad 1. U parametrima je izabrana predefinirana postavka:
Vlastita cijena je jednaka za sve prijeme gotovog proizvoda. VC izračunamo na osnovu cjelokupne potrošnje na radnom nalogu.
Rezultat takvog načina obnavljanja zaliha su različite vrijednosti razduženja materijala i zaduženja proizvoda, ako je RN u vremenu razduženja materijala otvoren (status D), jer program popravi vrijednost zaduženja proizvoda i za razdoblje, kada smo već knjižili potrošnju materijala.
ZAKLJUČAK:
- Ako nismo zaključivali mjesece , program izračunava vlastitu cijenu proizvoda, koja je suma pojedinačnih potrošnji materijala, prosječno u odnosu na radni nalog (prema tome , kao što je u gornjem primjeru upisano u tabeli u koloni "Metoda 1").
Primjer ispisa skladišnog kartona prije obnavljanja zalihe:

Primjer ispisa skladišnoga kartona i izgled povezanih dokumenata prijema nakon obnavljanja zalihe:

- Ako smo mjesece zaključivali (prema tome unijeli datum zaključka materijalnih prometa u postavkama) i npr. dokument je 08-610-000010 u februaru, 08-610-000011 u martu a preostala dva u aprilu, nakon obnavljanje zalihe bile bi cijene proizvoda, primljenih sa 08-610-000010 = 240,000 KM, 08-610-000011 = 250,000 KM, a 08-610-000012 i 08-610-000013= 255,000 KM.
Ilustrativni primjer istog RN s prvom i drugom obradom, slijedi razdoblje knjiženja potrošnje materijala (prije toga naravno i obnavljanje zalihe):
Razduženje materijala |
Knjiženje proizvoda (metoda 1): |
Zaduženje proizvoda (metoda 2): |
08-610-000010 - 240.000 KM |
08-610-000010 - 245.000 KM |
08-610-000010- 240.000 KM |
08-610-000011 - 250.000 KM |
08-610-000011 - 245.000 KM |
08-610-000011- 250.000 KM |
Da upozorimo, da je određivanje vlastite cijene proizvoda jednog radnog naloga, za kojeg se vrijednost knjiženja mijenja, značajna samo pri zaključivanjima bilansnih razdoblja (prema tome godina, kvartala ili mjeseca), jer u radnim nalozima, koje zaključujemo unutar bilansnog perioda, ne pratimo nedovršene proizvodnje i zbog toga računamo grupnu (prosječnu) vrijednost potrošnje i grupnu (i iz tog sljedeću prosječnu) vrijednost izdavanja za jedan radni nalog.
Ako program ne bi koristio takva rješenja, ne bi mogli tolerisati greške pri unosu radnih naloga ili naknadno opterećivanje nabavne cijene ulaznih materijala tako da je to rješenje dopustiv kompromis između fleksibilnih sistema i računovodstveno pravilnog djelovanja programa.
Ad 2. U parametrima je izabrano podešavanje: vlastita cijena se mijenja u odnosu na sumu materijala pojedinačnog prijema
Rezultat takvog načina obnavljanja zaliha su iste vrijednosti razduženja materijala i zaduženja proizvoda, i ako je RN u vremenu razduženja materijala otvoren (status D), program VC krajnjeg proizvoda određuje na nivou svakog pojedinačnog prijema krajnjeg proizvoda.
ZAKLJUČAK:
- Bez obzira na to, da li smo mjesece zaključili (prema tome unijeli datum zaključka materijalnih prometa u postavkama) ili ne, vlastita cijena krajnjih proizvoda će zavisiti samo od potrošnje materijala, vezane na taj konkretni prijem proizvoda (prema tome, kao što je upisano u stupcu "Metoda 2").
Da upozorimo, da je određivanje vlastite cijene proizvoda jednog radnog naloga, za kojeg se vrijednost knjiženja mijenja, značajno samo pri zaključivanjima bilansnih razdoblja (prema tome godina, kvartala ili mjeseca), pa u radnim nalozima, koje zaključujemo unutar bilansnog perioda, ne pratimo nezavršene proizvodnje i zbog toga računamo grupnu (prosječnu) vrijednost potrošnje i grupnu (i iz tog slijedeću prosječnu) vrijednost izdavanja za jedan radni nalog.
Ako program ne bi koristio takva rješenja, ne bi mogli tolerisati greške pri unosu radnih naloga ili naknadnom opterećivanju nabavne cijene ulaznih materijala tako da je to rješenje prihvatljiv kompromis između fleksibilnih sistema i računovodstveno pravilnog rada programa.
Primjer ispisa skladišnog kartona po obnavljanju zalihe:
