registrirana za PDV, a da je promet izvršen u Federaciji BiH,
Republici Srpskoj ili Brčko
Distriktu BiH. Još jednom naglašavamo da je zakonska obaveza
poreznih obveznika da
ispravno i tačno popunjavaju ova polja jer isti služe za
analizu, te raspodjelu prihoda sa
Jedinstvenog računa prema entitetima i Brčko distriktu. Također,
odredbama člana 13. Zakona
o uplatama na jedinstveni račun i raspodjeli prihoda („Službeni
glasnik BiH“, broj: 55/04)
propisana je i obaveza o prijavljivanju krajnje potrošnje od
strane obveznika PDV u PDV
prijavama.
Ono što je najčešće nejasno kod popunjavanja ovih polja je način
kako odrediti koji
iznos u koje polje treba upisati. Suština je u tome da se
navedena polja upiše PDV iz krajnje
potrošnje koja je izvršena u Federaciji BiH, Republici Srpskoj
ili Brčko distriktu BiH nije
bitno kome je izvršena prodaja (bitno je samo da lice nije
registrirano za PDV), već je samo
pitanje u kojem entitetu, odnosno distriktu je izvršena prodaja,
koja predstavlja krajnju
potrošnju.
U ova polja se evidentira PDV realizacija za sopstvenu potrošnju
poreznog obveznika
i PDV iz svih internih faktura, kao i ulazni PDV iz poreznih
faktura koje se ne može odbiti.
Pored toga u polja 32, 33 i34 upisuje se PDV obračunat na usluge
licima koja nisu
registrirana za PDV i to na taj način da se u pomenuta polja
unose vrijednost PDV prema
mjestu gdje je usluga izvršena.
Osnovna razlika pri popunjavanju prijave ovog poreznog obveznika
koji nema pravo
na potpuni odbitak ulaznog poreza je u dijelu koji je pod III u
PDV prijavi. U ovaj dio prijave
popunjavaju se podaci o konačnoj potrošnji, tj. PDV koji je
obračunat u konačnoj potrošnji.
Prvo da definiramo šta je PDV iz konačne potrošnje, to je PDV
koji se ne može odbiti. Kod
obveznika sa pravom na srazmjeni odbitak postoji specifična
situacija, ovaj obveznik prima
fakture od svojih dobaljača u kojima je iskazan PDV, za te
dobavljače oovaj obveznik je
registrirani obveznik za PDV pa zbog toga dobavljač za ovu
konkretnu fakturu prema banci
ne popunjava polje 32, 33 i 34 na PDV prijavi. Međutim, obveznik
sa pravom na srazmjerni
odbitak ulazni porez fakturisan od dobavljača može odbiti u
srazmjernom dijelu. Preostali dio
ulaznog PDV koji obveznik nije mogao odbiti predstavlja konačnu
potrošnju te se ovaj iznos
PDV unosi u odgovarajuća polja 32, 33 i 34 na PDV prijavi.
Primjer:
Samo popunjavanje prijava za PDV obveznika koji ostvaruju pravo
na srazmjerni
odbitak ulaznog poreza se ne razlikuje od obveznika koji ne
spadaju u tu kategoriju u dijelu
popunjavanja prijave u dijelovima prijava I i II. Osnovna
razlika pri popunjavanju prijave
ovog poreznog obveznika je u dijelu koji je pod III u PDV
prijavi. Da pojasnimo šta se
popunjava u III na PDV prijavi. U ovaj dio prijave se
popunjavaju podaci o konačnoj
potrošnji, tj. PDV koji je obračunat u konačnoj potrošnji.
Prvo da definiramo šta je PDV iz konačne potrošnje?
PDV iz konačne potrošnje je PDV koji se ne može odbiti.
Specifična situacija kod
ovog poreznog obveznika u našem slučaju je to što je banka.
Banka prima fakture od svojih
dobavljača u kojima je iskazan PDV, za te dobavljače banka je
registrirani obveznik za PDV,
pa zbog toga dobavljač za ovu konkretnu fakturu prema banci ne
popunjava polja 32, 33 i 34
na PDV prijavi. Međutim, banka ulazni porez fakturisan od
dobavljača može odbiti u
srazmjernom dijelu. U konkretnom slučaju banka može odbiti samo
10% od svoje porezne
obaveze, tako da imamo sljedeću situaciju. Banka je imala za
dati porezni period fakturisani
ulazni porez u iznosu od 1700,00 KM., obzirom da ima pravo da
odbitak od samo 10% od
ukupnog ulaznog poreza u našem slučaju 170,00 KM, dio ulaznog
poreza koji se ne može
odbiti iznosi 1530 KM. Porezni obveznik će u polje 41 upisati
iznos od 170,00 KM koji može
odbiti od svog izlaznog poreza. Dio ulaznog PDV-a od 1530,00 KM
koji banka nije mogla
odbiti predstavlja krajnju potrošnju, kao što smo rekli PDV iz
krajnje potrošnje je onaj koji se
ne može odbiti. U konkretnom slučaju od pomenutih 1530,00 KM,
1000,00 KM koji se ne
može odbiti odnosi se na fakturisani ulazni PDV za filijalu u
Sarajevu, dok se preostali dio
ulaznog PDV koji se ne može odbiti u iznosu od 530,00 odnosi na
glavnu filijalu u Banjoj
Luci. Kada je riječ o izlaznom porezu koji obveznik sa pravom na
srazmjerni odbitak ulaznog
poreza zaračunava licima koja nisu registrirana za PDV postupak
je isti kao kod svih ostalih
poreznih obveznika. U polja 32, 33 i 34 se unose iznosi izlaznog
poreza prema licima koja
nisu registrirana za PDV prema mjestu gdje je izvršen oporezivi
promet obveznika sa pravom
na srazmjerni odbitak ulaznog poreza.
Posebnu pažnju potrebno je obratiti prilikom popunjavanja
podataka o krajnjoj
potrošnji. Napominjemo da je odredbama člana 132. stav (2)
Pravilnika o primjeni Zakona o
PDV-u („Službeni glasnik BiH broj 93/05 i 21/06) propisana
novčana kazna u iznosu od
1.000,00 do 10.000,00 KM za prekršaj obaveze popunjavanja
podataka o krajnjoj potrošnji.
Pored gore navedenog načina popunjavanja polja u PDV prijavi
dolazimo i do nekih
općih odredbi pri popunjavanju dokumenata jedna od osnovnih je
da PDV prijava treba da
bude popunjena čitko, naročito treba obratiti pažnju da cifre
kojima je iskazana visina porezne
obaveze budu jasno i čitko napisane. Trebate imati na umu da će
se baš te cifre prenositi u
informacioni sistem Uprave za indirektno oporezivanje, a na taj
način se formira porezno
zaduženje u poreznom knjigovodstu UIO.
Prilikom popunjavanja podataka, odnosno iznosa u poljima PDV
prijave OBAVEZNO
UPISATI IZNOSE ISKAZANE CIJELIM CIFRAMA, BEZ UPISIVANJA
DECIMALNIH
MJESTA.
Zaokruživanje se vrši na taj način ako obaveza koja proističe iz
knjigovodstva
poreznog obveznika nije cijeli iznos u PDV prijavi se unosi
iznos koji je rezultat
zaokruživanja na najbliži manji cijeli broj. (npr. 10,40 KM na
prijavi se upisuje 10,00 KM, za
isnos 18,76 KM na PDV prijavi se upisuje iznos 18,00 KM.